Početna
stranicaVeć šest godina odgajate vaše dijete, pripremate ga za život, a time i za važni korak koji je upravo pred njim - polazak u školu. Dok neka djeca s nestrpljenjem očekuju taj događaj, druga su pomalo tjeskobna, ustrašena, stidljiva, sumnjičava. Vjerojatno je određena doza straha neizbježna i normalna u predškolaca jer oni idu u susret nečemu novom i nepoznatom. Zato je važno znati pripremati dijete za uključivanje u život i rad škole u čemu vam i ovim naputcima želimo pomoći.
Upoznavanje sa školom
Dijete se upoznaje sa školom na različite načine. Uz roditelje, u tom
upoznavanju sudjeluju i starija
školarci (brat, sestra, rođak, susjed...) koji već imaju neka svoja iskustva.
Neki roditelji su skloni nerealnim obećanjima i idealiziranju dok se drugi
služe školom kao sredstvom zastrašivanja djece, a ima i onih roditelja
koji i sami strepe očekujući početak škole.
Plašenje školom kao nečim što će konačno Ťsrediti tog nevaljalcať još
uvijek nije rijetkost. Ukoliko dijete strašimo školom ono će ju doživjeti
kao neprijateljski teritorij na koji mora stupiti. Uplašeno pak dijete
nije sposobno pokazati svoje dobre strane, nepovjerljivo je prema učiteljima
od kojih stalno očekuje kaznu, ponižavanje i sl. Roditeljski strahovi
se odražavaju i na djetetovo ponašanje pa se ono povlači, zatvara u sebe
i pokazuje otpor prema školi. Važno je stoga da roditelj bude realan u
predstavljanju škole svome djetetu tj. da je prikaže kao obvezu koja je
namijenjena svakom djetetu u njegovu sazrijevanju u zrelu i odgovornu
osobu. Škola djeci pomaže na putu zdravog rasta i razvoja. U njoj će dijete
mnogo naučiti, družiti se sa vršnjacima, igrati se i upoznavati čudesni
svijet znanja iz različitih područja. Ako se dijete osvjedoči da njegovi
roditelji cijene školu, ako od njih čuje da je znanje koje se u školi
stječe značajno za život, iako još posve ne razumije što to znači, ono
će vjerovati da je to tako jer vjeruje roditeljima pa to formira i njegov
stav prema školi.
Da bi dijete doživjelo školske prostore kao poznat i prijateljski prostor,
kao dio pripreme, roditelj ga može odvesti u posjet školi, prošetati njezinim
hodnicima i dvorištem, a u dogovoru sa učiteljima i stručnim suradnicima
ući i u razred. Češćim šetnjama do škole dijete će i samo naučiti put
, ceste koje treba prijeći, a školu će početi doživljavati kao nešto svoje,
poznato, domaće.
Sistematski pregled i testiranje psihofizičke
zrelosti djeteta
Liječnički pregled i testiranje psihofizičke zrelosti obvezni su dio upisne
procedure koju predviđa Zakon o osnovnom školstvu. Na sistematskom pregledu
će se utvrditi djetetovo zdravstveno stanje kako bi se na vrijeme otkrili
eventualni poremećaji ili anomalije koje bi mogle otežati djetetovu prilagodbu
na školu i proces učenja. Na testiranju, koje se obavlja u školi, pažnja
se više usmjerava na razvijenost psihičkih funkcija važnih za učenje i
pisanje. Testovi su primjereni dobi djeteta, a testiranje se obavlja u
ležernom i opuštenom ozračju pa ga djeca uglavnom doživljavaju kao igru.
Važno je da roditelj ovim događajima pristupa bez straha i napetosti pa
će i djeca biti rasterećena.
Dobro razvijen govor prilična je garancija da s učenjem čitanja i pisanja neće biti teškoća. Razgovor s djetetom je vrlo dobar način pripremanja za stjecanje navedenih vještina. Roditelj bi morao imati vremena i pokazivati interes za razgovor s djetetom o različitim temama kojih će uvijek biti ako se prate djetetove igre, ako mu se čitaju priče ili se s njima listaju slikovnice. Treba imati na umu da je roditeljev govor model koji dijete oponaša. Jasno i točno izgovaranje i lijepo izražavanje pomoći će djetetu da se i samo tako izražava. Važno je odgovarati na dječja pitanja jer ga tako učimo promatrati i uočavati stvari i zbivanja i usvajati nove pojmove.
Priprema za učenje čitanja podrazumijeva i poticanje djeteta da samo priča. Bitno je u ovom slučaju da ga slušamo, to je najjači motivirajući faktor. Dijete može prepričavati priče koje smo mu čitali, filmove koje je gledalo, događaje koje je doživjelo. Na taj način dijete vježba koncentraciju na redoslijed i logiku zbivanja. Ako "odluta" dobro mu je pomoći pitanjima kako bi naučilo slijediti temu.
Dobro je od prvoškolaca tražiti da nešto objasni, da opiše kako će nešto izvesti. Vježbat ćemo ga tako da ćemo tražiti da nam objasni neke svoje osjećaje ili ponašanje, na primjer pitanjima: "Zašto si sada veseo?", "Zbog čega si to rekao prijatelju?" i sl. Pokušat ćemo ga primjerice nagovoriti da novom igraču objasni pravila neke igre. Samostalno objašnjavanje olakšat će djetetu učenje kako se sporazumijevati s drugima, kao i lakše razumijevanje kad mu drugi nešto objašnjavaju.
Značajna priprema za čitanje i pisanje odnosi se na usvojenost orijentacije lijevo-desno. Prvoškolac bi trebao prepoznavati svoju lijevu i desnu stranu te ih određivati u prostoru, u knjizi ili bilježnici. Također bi trebao određivati i druge prostorne relacije: gore - dolje, ispred - iza, u - na - ispod - pokraj i dr.
Sve dječje igre i aktivnosti u kojima dolazi do izražaja sposobnost promatranja, vještina ruku i dobra koordinacija oka i ruke priprema su za čitanje i pisanje. Predlaže se izrada ogrlica od perlica ili tjestenine, crtanje i bojanje, izrada kolaža od raznobojnih papirića ili tkanina koje dijete samo izrezuje, vezanje čvorova, pletenje pletenica i sl. Ove igre predstavljaju djeci radost, osobito ako njihove uratke izložimo na prikladnom mjestu u stanu.
Dobro je da djeca što više crtaju olovkom kako bi stekla osjećaj potrebnog pritiska. Ako dijete ne voli crtati potičite ga na bilo koju drugu aktivnost u kojoj će uvježbavati fine pokrete šake i prstiju (npr. šaranje flomasterom po novinskom papiru, crtanje što sitnijih krugova i spirala, rezanje škarama).
Važno je, dakle, shvatiti kako priprema za učenje pisanja i čitanja nikako nije učenje pojedinih slova, prisiljavanje djeteta da ih piše, kako to pogrešno shvaćaju neki roditelji.
Od malog se prvoškolca očekuje usvojenje osnovnih kulturnih, higijenskih i radnih navika: pozdravljanje, ispravno oslovljavanje odraslih, dobro ophođenje s vršnjacima, samostalnost pri obavljanju nužde, pravilno korištenje nužnika i pranje ruku poslije toga, pranje zubi prije i poslije spavanja, pranje ruku prije i poslije jela, spremanje kreveta, igračaka, uredno slaganje odjeće, kupovanje kruha, mlijeka i novina, bacanje smeća i sl. Još uvijek ga treba na sve to posjećivati, upozoravati, ispravljati, a nadasve kontrolirati.
I dok se podrazumijeva kako osnovne kulturne i higijenske navike djeca stječu u obitelji, mnogi roditelji misle kako je prvenstveno dužnost škole razvijati radne navike, Mudri pak roditelji daju djeci različite male kućne poslove, tražeći od njih upornost i dosljednost u izvršavanju istih, bez obzira na to bili im ti poslovi privlačni ili ne. Zahvaljujući takvom odnosu roditelja djeca se, kada krenu u školu, lakše navikavaju pisati zadaće i učiti gradivo, iako bi možda radije gledali TV ili se igrali.
Uređenje radnog
kutka i nabava pribora za školu
Dobra priprema za početak školovana svakako podrazumijeva uključivanje
djeteta u poslove uređenja radnog kutka i zajedničko nabavljanje školskog
pribora. Odrediti djetetu radni kutak znači staviti mu do znanja da je
učenje vrlo važan posao. Čak i u oskudnim prostornim uvjetima stanovanja,
mogu se učiniti male preinake koje će djetetu omogućiti da u miru, ne
premještajući svoje stvari, napiše zadaću, pročita tekst ili nešto nacrta,
a zatim sve uredno pospremi. Ako ništa drugo, i dvije kartonske kutije
dobro će doći da u njima drži svoj pribor i udžbenike iz kojih će ih izvaditi
i učiti na kuhinjskom stolu. U takvim uvjetima možete s djetetom obložiti
kutije papirom u boji, ukrasiti djetetovim crtežima, a za kuhinjski stol
nabaviti posebnu deblju plastičnu foliju ili izdvojiti poseban stolnjak
namijenjen isključivo učeniku i njegovom radu za školu. Svaki bi učenik
trebao imati, ako ne sobu ili kutak, barem neku policu ili kutiju kako
bi se navikao brinuti o svojim stvarima i držati ih u redu. Stalno radno
mjesto važno je za navikavanje djeteta na redovno učenje.
Školsku torbu, pernicu, olovke, gumicu i bojice treba kupovati zajedno
s djetetom. Torba mora biti lagana, prikladna, a pribor ne mora biti najskuplji
kako skupocjenošću ne bismo dodatno opteretili dijete. Osim toga, nije
pristojno pred drugima se razbacivati svojim materijalnim mogućnostima.
Kada dijete krene u školu očekujemo Vašu suradnju s učiteljem i stručnim
suradnicima (psihologom, logopedom, pedagogom, knjižničarom) i s ostalim
djelatnicima škole ako bude potrebno, a sve to da bismo školovanje Vašeg
djeteta učinili što ugodnijim te eventualne probleme zajednički lakše
rješavali.
OBORUŽAJTE SE STRPLJENJEM I LJUBAVLJU! ŽELIMO VAM
PUNO SRETNIH TRENUTAKA TIJEKOM ŠKOLOVANJA VAŠEG DJETETA!
Obratite nam se ako
imate bilo što pitati vezano za školu! Rado ćemo vam pomoći!
UZ POŠTOVANJE
STRUČNA SLUŽBA ŠKOLE